Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ”Poslanik, s.a.v.s., učio je rukju, kako sebi tako i drugome, ali nije tražio da mu se uči rukja. Učenje rukje sebi i drugome spada u jednu vrstu dove za sebe ili za drugoga, što je u osnovi nareðeno i propisano djelo. Svi poslanici su tražili od Allaha, dž.š., i molili su Mu se, kako nam to spominje Allah, dž.š., u slučaju Adema, a.s., Ibrahima, a.s., Musaa, a.s., i ostalih.“ (Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 1/182. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ”Rukja je jedna vrsta dove, i Poslanik, s.a.v.s., učio je rukju kako sebi tako i drugima, ali ni od koga nije tražio da mu uči rukju!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 1/328). Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ”Poslanik, s.a.v.s., učio bi sljedeću dovu, prilikom rukje bolesnom: ‘Rabbenallahul-lezi fis-sema'i, tekaddese ismuk; emruke fis-sema'i vel-erdi; kema rahmetuke fis-sema'i fedž'al rahmeteke fil-erdi. Igfir lena hubena ve hatajana; ente rabbut-tajjibin. Enzil rahmeten min rahmetik, ve šifa'en min šifa'ik ‘ala hazel-vedže'i fejebre’ – ‘Gospodaru naš Koji si na nebesima, sveto je Tvoje ime. Vlast je Tvoja na nebesima i na Zemlji. Kako Ti je milost na nebesima, daj nam je i na Zemlji. Oprosti nam grijehe i greške, Ti si Gospodar dobrih. Spusti milost od milosti Tvoje, i lijek od lijeka Tvoga na ovu bol kako bi nestala!’ (Sunen, Ebu Davud, br. 3892.).“ (Medžmu'ul-fetava, 3/139. ) Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ”Rukja je jedan od najjačih lijekova zbog toga što je to duševni lijek (deva'un ruhani).“ (Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 4/265. ) Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ”Od Poslanika, s.a.v.s., potvrðeno je da je rekao: ‘Najzaslužniji rad za koji možete uzeti novac jeste Allahova Knjiga.” (Sahihul-Buhari, 2156.) Hadis se odnosi na učenje rukje.” (Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 18/128. ) Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ”Nekada se čovjek može izliječiti i bez korištenja klasičnih lijekova, i to pomoću učenja dova ili rukje koja je jedan od dva najjača lijeka!” (Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 24/268. ) Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ”Dozvoljeno je uzeti nadoknadu za proučenu rukju. Ovog stava bio je imam Ahmed, rhm.” (Pogledaj: El-Fetava el-Kubra, 5/407.) Uzimanju nadoknade od strane učača koji učenjem Kur'ana liječi bolesnog je dozvoljeno i u tome nema nikakve smetnje pod uslovom da rukja bude u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se'ida El-Hudrija u kojem je došlo da je grupa ashaba bila na putu, pa su prenoćili kod jednog arapskog plemena koji nije htio da ih ugosti. Zatim je ujela zmija njihovog prvaka, tražili su mu lijeka u svemu ali mu nije koristilo. Potom su tražili pomoći od ashaba, jedan od njih je pristao da mu uči rukju pod šartom da im daju dio stada pa su pristali. Učio mu je suru Fatihu a stanje mu je se popravljalo sve dok nije zdrav prohodao. Dali su im traženu nadoknadu a oni su se dogovorili da je ne dijele međusobno sve dok to ne ispričaju Posalniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su mu spomenuli rekao je onome što je učio Fatihu: “Kako si znao da se ona (Fatiha) uči za rukju?” A zatim doda: “Uradili ste ispravno, podijelite nagradu međusobno i računajte i meni jedan dio.” Kaže Ibn Tejmije: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je njima dozvolio uzimanje nadoknade za izlječenje onog koga ujede zmija sa rukjom”. Nema sumnje da je ovo jasan dokaz dozvole naplaćivanja liječenja rukjom. Šerijatski ispravna rukja je čitko, glasno i razgovijetno učenje kur´anskih ajeta i dova Poslanika, a.s. Učenje mora biti po tedžvidu, tj. da onaj ko se bavi Rukjom mora poznavati osnove pravilnog izgovaranja i učenja Kur´ana. PS: Ukoliko vidite da osoba koja se prestavlja kao učač rukje ne zna pravilno da uči Kur´an, a to ćete najbolje poznati po Fatihi na početku, prekinite seansu i izađite. Ukoliko vidite da osoba koja se prestavlja kao učač rukje ne uči naglas Kur´an, prekinite seansu i izađite. Ukoliko vidite da osoba koja se prestavlja kao učač rukje izgovara nerazgovijetno „nešto“ prekinite seansu i izađite. Ukoliko vidite da osoba koja se prestavlja kao učač rukje gleda u knjigu ili prilikom razgovora otvara neku „staru“ knjigu prekinite seansu i izađite.

Definicija sihra

Jezičko značenje sihra

El-Ezheri je rekao:
“Sihr je svako djelo putem koga se čovjek približava šejtanu i kojim se traži njegova usluga.”

Na drugom mjestu:
“Suština sihra je prikazivanje neke pojave u lažnom liku suprotnom njegovoj biti. Kada sihirbaz hoće da prikaže lažnu sliku kao istinitu i predstavi nešto u suprotnosti od njegove biti, on to opsihri i ono postane suprotno svojoj suštini.” (Lisanul-Areb)

Prenosi se od Ibnu Ebi Aiše da je rekao:
“Kada Arapi nazivaju sihr sihrom, onda ga oni tako zovu zato što on pretvara (preobraća) zdravlje u bolest.” (Lisanul-Areb)

Ibnu Faris je rekao:
“Sihr je prikazivanje neistine u vidu istine.” (Lisanul-Areb)

U Mu’džemul-Vesitu je rečeno:
“Sihr je tajnovit i suptilan.”

U djelu “Muhitul-Muhit” se kaže:
“Sihr je prikazivanje stvari u njima suprotnom stanju kako bi se izazvao nered.”



Sihr u šerijatskoj terminologiji

Fahruddin Er-Razi je rekao: "Sihr u šerijatskom značenju se veže za sve ono čiji je uzrok skriven, što izgleda suprotno njegovoj suštini, i što se dešava u vidu opsjene i varke." Ibnu Kudame El-Makdisi kaže:
“Sihr je vračanje, zapisivanje i vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bračnih drugova. On spriječava čovjeka od spolnog općenja sa svojom ženom itd. Neki od njih se spravljaju da bi razdvojili muža od žene ili da bi omrzli jedno drugom ili da bi omilili jedno drugom.”

A Ibnul-Kajjim je rekao:
“To je složeno djelovanje zlih duhova i podložnost utjecaju natprirodnih sila.”



Suština sihra

Radi se o sporazumu između sihirbaza i šejtana koji se sastoji u tome da sihirbaz počini neke harame ili djela koja vode u širk (nevjerstvo), a da mu šejtan zauzvrat pomaže i bude poslušan u onome što traži od njega.


Neka sredstva kojima se sihirbazi služe da bi se približili šejtanu

Postoje sihirbazi koji zavežu Mushaf za tabane i sa njime ulaze u klozet. Neki od njih pišu Kur'anske ajete nečistoćom, neki ih pišu krvlju od menstruacije. Jedni opet pišu Kur'anske ajete na svojim tabanima, drugi pišu Fatihu naopako. Neki od njih klanjaju bez abdesta, neki su stalno u stanju džunupluka (nečisti), neki kolju u ime šejtana i ne spominju Allahovo ime i nose kurban tamo gdje im odredi šejtan. Neki razgovaraju sa zvijezdama i čine im sedždu, neki opće sa svojom majkom ili kćerkom, neki pišu talismane nearapskim riječima koje imaju značenje nevjerništva.

Sada nam postaje jasno da džin neće pomoći sihirbaza niti mu služiti osim uz protuuslugu. Što je sihirbaz veći kafir, to je šejtan poslušniji i brži u izvršavanju njegovih naređenja. A ako sihirbaz uskrati poslušnost šejtanu, ovaj mu neće više služiti i ignorisat će njegova naređenja.

Zbog toga su šejtan i sihirbaz potpuno isti u neposlušnosti prema Allahu. Sam pogled u lice sihirbaza, je potvrda rečenog. Na njegovu licu ćeš vidjeti tamu kufra poput crnog oblaka. A ako ga bolje upoznaš, primjetit ćeš da je u stalnom sukobu sa samim sobom, a tako isto i sa svojom ženom i djecom i ne može mirno spavati. Džini uznemiravaju i porodicu toga čovjeka, njegovu djecu i ženu, tako da među njima učestaju svađe i nesuglasice.

Istinu je rekao Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti.” (Ta Ha, 124)

SIMPTOMI OPSIHRENE OSOBE

1.Stalna bol u želucu,
2.Povremena glavobolja koja ne prestaje sa uzimanjem medicinskog lijeka,
3.Jaka tegoba u predjelu prsa, naročito poslije ikindije pa do kasno u noć,
4.Užasni snovi,
5.U snu vidi kao da pada s visokog mjesta,
6.U snu vidi životinje koje ga tjeraju,
7.Utrnutost jednog dijela tijela,
8.Periodi napada (živčani grčevi),
9.Mjenjanja slike u očima, tako da muž (zaručnik) vidi svoju ženu (zaručnicu) u ružnom liku, makar ona bila izrazito lijepa. Razlog je tome što šejtan (sotona, vrag, đavo) koji je zadužen za sihr (crnu magiju) njeno lice čini ružnim, prikazujući svoj lik na njenom licu i obrnuto,
10.Odvratnost prema susretima,
11.Iznenadno pretvaranje ljubavi u mržnju,
12.Uveličavanje povoda za svađu i raskol iako su oni beznačajni,
13.Odvratnost opsihrenog prema svakom djelu koje poduzima njegov supružnik,
14.Odvratnost prema mjestu gdje sjedi njegov supružnik. Tako ćete vidjeti čovjeka koji je van kuće sasvim normalan, ali sa ulaskom u kuću osjeti žestoku tjeskobu,
15.Čovjek vidi nepomične stvari kako se kreću, a pokretne vidi stabilnim i nepomičnim,
16.Odsutnost duha, smetenost i velika pospanost,
17.Nejasan smušen govor,
18.Netremično gledanje u jedno mjesto,
19.Želja za samoćom,
20.Potpuna povučenost u sebe,
21.Stalna šutnja,
22.Smirenost, nepokretnost i konstatna ljenost,
23.U snu čuje kako ga neko doziva,
24.Čuje glasove koji ga dozivaju, a ne vidi osobe,
25.Prestanak rada jednog čula.

Od svih navedenih simptoma, najčešći su prvi navedeni.
Ovi simptomi se mogu poklapati sa medicinskim simptomima. Ako se neko nađe u ovim simptomima nije pravilo da taj neko mora biti oboljen od strane sihra (crne magije). Ovi simptomi pomažu onome ko liječi Kur'anom da pretpostavi da li se zaista radi o ovoj vrsti bolesti.

Osoba koja osjeća simptome kao što je bol u određenom dijelu tijela, neka se prvo obrati ljekaru i potraži lijek. Ako i nakon toga osjeća bol (ili neki drugi od simptoma) i nije našla lijeka kod savremene medicine, onda neka se obrati kod onih koji liječe Kur'anom.

Kao i u medicini, nije moguće sve probleme riješiti jednom terapijom.

Način Uklanjanja Sihra

Ovdje ćemo nalgasiti da postoji dvije vrste liječenja: nedozovoljeno i dozvoljeno liječenje.

Pod nedozvoljenim liječenjem podrazumjevamo korištenje zapisa, raznoraznih talismana (zečija šapa, drvo tisovine i sl). Poslanik, a. s., kaže: "Ko ode gataru ili vraču, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu."( Prenose ga četvorica autora Sunena i El‐Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca. Također ga prenosi i Muslim s dodatkom "i ne prima mu se namaz četrdeset dana).

U "Sunenu" se kaže: "Ko zaveže čvor i puhne u njega, napravio je sihr."

Pod dozvoljenim liječenjem podrazumjeva se liječenje učenjem Kur'anskih ajeta i dova Poslanika, s. a. w. s.

Postoji više načina pregleda bolesnika, a ovdje ćemo navesti neke od njih. Bez obzira da li se radi o bratu ili sestri, potrebno je da ima neko prisutan ko im je u rodu, a kod sestara potrebano je ukoliko je udata suprug, a ukoliko nije jedan od roditelja ili brat, sestra ali uz saglasnost roditelja.

Naravno, podrazumijeva se da bolesnik mora biti propisno obučen, tj. ako je sestra u pitanju: mahrama, duga suknja i rukavi a sve mora biti neprozirno i široko da ne ocrtava konturu tijela.

Onaj ko je bolestan, dolazi kod liječnika i prvo porazgovara sa liječnikom o svom problemu, pri čemu će mu liječnik postaviti nekoliko pitanja, kao na primjer: šta sanja, ima li bolove u stomaku, ima li glavobolju, da li je tražio pomoćod liječnika medicine i sl.

Nakon obavljenog razgovora bolesnik i svi koji prisustvuju liječenju moraju da se abdeste, a načini liječenja koji se koriste su:

Prvi način ‐bolesnik stoji u pravcu kible:
Onaj ko je bolestan ustane, okrene se prema kibli, opusti se i zažmiri a liječnik počinje da uči kur'an na uho bolesnika. Bolesnik ne treba da ponvlja ništa od onoga što liječnik uči. U toku učenja bolesnik može da osjeti da mu trni neki dio tijela, strujanje kroz tijelo, bolove u nekim dijelovima tijela, otežano disanje i da ga nesto obara da padne naprijed ili nazad. Bolesnik ne treba da se suprostavlja ukoliko dolazi do gubljenja ravnoteže liječnik ili neko ko pomaže liječniku će uhvatiti bolesnog i spustiti ga u ležeći položaj. Liječnik i dalje uči kur'an a u određenim trenutcima govori na maternjom jeziku (u ovom slučaju na bosanskom) prevod kur'anskih ajeta i opominje džina da se pokaje i da napusti tijelo oboljelog.

Džin može da napusti tijelo i nakon jednog tretmana, a isto tako, može se desiti da je potrebno više puta da se uči pa da napusti tijelo, a isto tak,o kao i kod svake bolesti u savremenoj medicini, da nema lijeka, nego samo da se olakša oboljelom, ali da nikada neće biti u potpunosti zdrav.

Ukoliko džin želi da napusti tijelo, ovisno od liječnika, on ga pušta da izađe ili na usta ili mu otvori prolaz sterilnom iglom na nekom od prstiju a najčešće kažiprst lijeve ili desne ruke da džin izađe.

Ukoliko je džin iskren i iskreno se kaje, on sa svojim izlaskom nosi bolesti koje je prouzrokovao bolesnom, a to se manifestuje u vidu špricanja krvi i do 1m udaljinu od prsta na kojem je otvoren prolaz.

Nakon tretmana kod liječnika, on daje terapiju, bez obzira da li je gotovo ili ne, koje bolesnik mora da se pridržaje. Kako će terapija izgledati ovisi o liječniku i o vrsti bolesti.

Drugi način ‐dizanje ruku:
Kod ovog načina liječenja bolesnik sjedi, ispruži noge, a ruke ispruži na koljena i zatvori oči. Tada liječnik stane ispred njega ili sa strane i na uho bolesnika uči kur'an. Ruke pokazuju određene znakove. To može biti u jednom momentu i da odmah prestane, pa se neće pojaviti dok se ne ponovi cijelo učenje.

Bolesnik mora biti miran i opušten i dobro slušati učenje kur'ana. Ne smije opirati pokret ruku ili prstiju.

Treći način ‐pregled posmatranjem:
Ovaj način pregleda je veoma efikasan. Ovjde je iznešen radi toga što su ga monogi koristili, uz napomenu da su neki rekli da se ovaj način može primijeniti samo kod muškaraca, jer su neki zlouoptrijebili ovu metodu, vidjevši priliku u njoj da gledaju ženama u oči.

Rahmetli šejh Refik Tahhan je dao objašnjenje ove metode i rekao je:
Tajna ovog pregleda leži u bogobojaznosti onoga ko liječi, a zatim u nuru (svjetlosti) koja zrači iz njegovih očiju, te u Poslanikovim riječima:
'Vjernik je ogledalo vjerniku.' U ovom slučaju, liječnik je ogledalo bolesniku. Ako bolesnik gleda u liječnika dok uči određena kur'anska ajeta, džin će gledati i u očima liječnika vidjeti sebe i svoju pokvarenost, a to će se odraziti na bolesnika pa će osjetiti da je vidio majmuna,crno lice sa rogovima, glavu zmije, glavu psa ili neko sasvim drugo nestvarno lice, može osjetiti vrtoglavicu, toplotu ili hladnoću u tijelu, bol u nekom dijelu tijela i sl. Bolesnik može i da padne u nesvijest a onda se liječenje nastavlja učenjem rukje.

Ovo su najčešći načini, a Allah najbolje zna koliko ih još ima, najviše se koriste ove tri metode, a prva metoda najčešće.

Način ulaska džina - uzroci

Postoje razni uzroci i načini ulaska džina u ljudsko tijelo a neki su poznati a neki nepoznati, zbog toga postoje velike razlike među džinima, baš kao što postoje i kod ljudi. Uzvišeni Allah ih je stvorio kao i ljude i kaže Allah: "Džine i ljude sam stvorio da samo Meni robuju." (Ez-Zarijat, 56)

Velika žalost
Vriska i udaranje po obrazima i prsima, bacanje tijela o zemlju, što neki rade kada ih zadesi velika žalost, sve su to znakovi i radnje onih koji su daleko od Allaha, pa stoga njihovo tijelo nije zaštićeno. Prenosi se od Ibn Mes'uda da je rekao:
"Rekao je Allahov Poslanik a.s: Nije od nas onaj ko se udara po obrazima, razdire po prsima i oplakuje džahilijetskim oplakivanjem."

Žalost je velika prilika džinima da napadnu ljudsko tijelo i uđu u njega. Srce čovjeka, u velikoj žalosti, zaboravlja na Allaha, zaboravlja na vjerovanje da sve što se događa i biva, biva Božijom voljom i određenjem. U tim momentima čovjek nije strpljiv, niti misli na Allaha u teškim trenutcima. Na taj način tijelo postaje potpuno nezaštićeno pred napadom džina.

Veliki strah
Strah, je u stvari šejtanovo navraćanje, čovjeka na zle misli, nakon čega se njegovo srce stisne, što čovjek dobro osjeća, ako što, prije, počinje osjećati jezu i u drugim dijelovima tijela. Neko to osjeća u kosi, neko na nogama, neko u stomaku. Uzrok osjećaja jeze dolazi zbog toga što se čovjek povede za šejtanovim nagovaranjima i spletkarenjima. Kada bi to čovjek shvatio, uvidio bi da nema razloga za strah. Na taj način bi se sačuvao od straha, a i džina. Uzvišeni Allah nam je dao lijek protiv straha. On kaze da šejtan plaši ljude, ali istinski musliman odbacuje šejtanove spletke i samo se Allaha boji. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:
"i onima kojima se, kad im je svijet govorio: "Okupljaju se ljudi protiv vas, pa ih se čuvajte! – vjerovanje njihovo povećalo! Takvi su govorili: "Dosta je nama Allah! Divan li je On zaštitnik!" I oni se povratiše s blagodatima i obiljem od Allaha i ništa ih ne zadesi od zla! Pa Allahovo zadovoljstvo slijediše. A Allah je posjednik obilja golemoga! To vas je samo šejtan zastrašio družinom svojom. Njih se ne bojte, Mene se bojte, ako ste vjernici." (Al-Imran, 173 - 175).

Ovi Kur'anski ajeti nam jasno govore šta je zastrašivanje. Čovjek uvijek pomišlja: Kakav je ono zvuk, šta se ono čuje, čujete li vi to? Tada pomišlja da bi to mogao biti šejtan, zmija ili nešto drugo što hodi zemljom a može da naškodi. Kada bi čovjek sam sebi rekao da to nije ništa, pa i ako jeste, ja imam Allaha i On mi je dovoljan – kada bi to rekao sa čvrstom vjerom i ubjeđenjem, Allah bi ga sigurno zaštitio i spasio od svakog zla.

Zato odbacite strah od sebe i ne slijedite šejtanova nagovaranja. Kad to primjetite, odmah i bez straha učite:
HASBUNEL-LAHU WE NI'ME-L-WEKIL

Nemarnost
Nemarnosti ima više vrsta. Onaj ko ne klanja, nemaran je. Onaj ko ne posti, nemaran je. Onaj ko ne spominje Allaha jutrom i večerom, nemaran je. Onaj ko svoje srce zabavi nečim što ga odvlači od Allaha i on je nemaran. Onaj ko čini grijehe, nemaran je. Onaj ko se zabavi dunjalukom i njegovim ukrasima i zaboravi na Ahiret, nemaran je. Onaj ko se sav preda sticanju imetka i slijeđenju svoje strasti, nemaran je. Dovoljno je da nemarima spomenemo hadis kojeg prenosi Buharija u svome Sahihu: "Razlika između onoga ko spominje Allaha i onoga ko ga ne spominje ista je kao i razlika između živog i mrtvog."

Uzvišeni Allah kaže:
"Ne budite kao oni koji su na Allaha zaboravili pa je Allah učinio da i oni zabrave na same sebe! Takvi su griješnici." (El-Hasr, 19)

"Oni samo znaju vanjsko od života ovosvjetskog, a nemarni su spram svijeta onoga." (Er-Rum, 7)

"Sjećajte se vi Mene pa ću se i Ja vas sjećati!" (El-Bekare, 152)

Onaj ko se ne sjeća svoga Gospodara, ni njegov Gospodar se neće sjećati njega, a onaj koga se Allah ne sjeća, izložen je napadima šejtana, koji ulazi u njegovo tijelo i izlazi kako hoće i kada hoće. Šejtan postaje tijelo za čovjeka, a od takvog nema nikakve opasnosti po šejtanovu vojsku.

Uzvišeni Allah kaže:
"A onome ko se nemarnim pravi da Svemilosnog spominjao nebi, šejtana ćemo mu navaliti, i on će mu drug biti! I oni će ih od puta odvraćati, a ovi će misliti da su na pravoj stazi." (Ez-Zuhruf, 36 - 37)

Dakle, svi moramo obnoviti svoj ugovor sa Allahom. Moramo biti svjesni Allaha u svakoj situaciji, u našem govoru i u našem djelovanju, da se budimo sa Allahovim imenom na usnama, da jedemo i pijemo s namjerom da ojacamo naše tijelo za ibadet, za izdržavanje porodice, da dajemo zekat i sadaku, da ukupno naše djelovanje i kontakt sa ljudima bude u skladu sa Allahovim zakonom. Na taj način čovjek će biti u stalnom ibadetu Uzvišenom Allahu.

Srdžba
Svaki čovjek se ljuti, ali postoji pohvalna i pokuđena ljutnja. Pohvalna ljutnja je ljutnja u ime Allaha, Njegove vjere i Njegovog Poslanika a.s., ljutnja prilikom kršenja Allahovih zabrana. Allahov Poslanik, nikad se nije ljutio radi sebe, uvijek se ljutio kada bi neko prekršio Allahovu zabranu.

Pokuđena ljutnja je kada se čovjek ljuti radi sebe, kada ga obuzme osjećaj ponosa zbog grijeha kojeg je učinio, kada se ljuti radi nekog postupka svoje žene i djece, kada se ljuti na nekoga zbog ružnog postupka prema njemu, kada se ljuti na onoga ko ga ogovara. Sve to je pokuđena ljutnja i u momentima takve ljutnje šejtani okupiraju čovjeka pa ga navrate na djela za koja se on, poslije toga, kaje, nakon što se oslobodi utjecaja šejtana.

Uzvišeni Allah kaže:
"A kada te šejtan hoće zavesti zavođenjem svojim, ti od Allaha utočište potraži! On, doista, sve čuje i sve zna!"

Buharija i Muslim bilježe da je Sulejman B. Sard rekao:
"Sjedio sam sa Allahovim Poslanikom a.s., a dvojica ljudi su se posvađali. Svađa je bila oštra toliko da je jedan sav pocrvenio, a vratna žila mu se nabrekla. Tada je Poslanik a.s. rekao: "Uistinu, znam riječi koje kad bi izgovorio, nestalo bi onoga što ga je obuzelo – kada bi rekao. E'uzu billahi mineššejtanni-r-radžim, ljutnja bi prestala."

Ebu Davud bilježi od 'Atijje b. 'Urve, a on od Poslanika a.s., da je rekao:
"Ljutnja je od šejtana, a šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom. Zato, kada se neko od vas naljuti neka uzme abdest."

Kada bi nekoga obuzela ljutnja, Poslanik bi naređivao da sjedne, ako je stajao; a ako je sjedio, naređivao bi mu da se ispruži.

Odavanje strastima
Postoje dvije vrste strasti: strast stomaka i strast polnog organa. Imam Ebu Hamid El Gazali u svome djelu Ihja' 'ulum eddin kaže:
"Stomak je izvor strasti, mjesto gdje nastaju sve vrste bolesti. Slijedi strast polnog organa i snažna zelja da se on zasiti. Ove dvije strasti (hrana i seks) slijedi snažna želja za ugledom i imetkom, potom slijedi umnožavanje imetka i jačanje utjecaja što proizvodi različite vrste gluposti, natjecanja i zavidljivosti. Iz ove dvije strasti (umnožavanje imetka i jačanje utjecaja) rađa se bolest dvoličnosti, pokvarenog ponosa, umnožavanja i arogancije, što prelazi u zlobu, zavist, neprijateljstvo i mržnju. Onaj ko se tome oda, to ga vodi u nasilništvo, zlo i razvrat, a sve to je rezultat zapostavljanja želuca i njegovog zasićenja i nekontrolisanog ispunjavanja. Kada bi rob ukrotio svoju strast za hranom gladovanjem i suzio šejtanske tokove, na taj način bi prisilio svoj nefs na pokornost Uzvišenom Allahu."

Ovo je komentar na hadis Poslanika a.s: "Mi smo narod koji ne jede dok ne ogladni, a kad jede nezasićuje se."

Zato, brate moj, slijedi uputu našeg Poslanika i dobro pazi da se ne odaš strastima stomaka i polnog organa. Obje strasti uništavaju čovjeka i udaljavaju ga od Allaha, a to znači izloženost napadima šejtana.

Znakovi po kojima se raspoznaje sihrbaz

Kod koga se nađu neki od slijedećih znakova, znaj da je on sihirbaz bez ikakve sumnje.

To su ovi znakovi:

1. Raspituje se o bračnim podacima roditelja bolesnog.

2. Uzima privatne bolesnikove stvari kao što su (odjeća, maramice, kapa itd.)

3. Ponekad zahtijeva da mu se dovede životinja određenih osobina i da se zakolje, bez spominjanja Allahovog imena. Ponekad njenom krvlju namaže bolesna mjesta ili baci žrtvu na pusto mjesto.

4. Piše talismane (vradžbine, zapise).

5. Uči čarolije i izgovara nerazumljive talismane.

6. Daje bolesniku zapise koji se sastoje od četverouglova na kojima su slova i brojevi.

7. Naređuje bolesniku da se izdvoji od ljudi jedan određen period, boraveći u sobi u koju ne ulazi sunčeva svjetlost.

8. Ponekad traži od bolesnika da se ne pere vodom jedan određen period, uglavnom 40 dana, a ovaj znak upućuje na to da se radi o džinu kršćaninu koji služi sahira.

9. Daje bolesniku stvari koje će zakopati u zemlju.

10. Daje bolesniku papire koje će spaliti i nakaditi se njima.

11. Priča nerazumljivim govorom.

12. Ponekad sihirbaz obavještava bolesnika o njegovom imenu, imenu grada iz kojeg je i o problemu zbog kojeg je došao prije nego mu ovaj i saopšti to.

13. Piše bolesniku isprekidana slova na papir (zapis) ili na posudu od grnčarije bijele boje a onda naređuje bolesniku da to rastapa i pije.

Ovo su samo neki od znakova koji nam mogu pomoći u raspoznavanju sihirbaza od pravog i ispravnog liječnika Allahovom Knjigom.

Dakle, dragi brate ako saznas da je čovjek sahir, dužnost je da mu ne ideš, a ako mu pak odeš, onda za tebe važe ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Ko otiđe vračaru i povjeruje u njegove riječi, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem." Hadis prenosi El-Bezzar i kaže da je hadis hasen.